BITKA ZA VUKOVAR “NE PLAČI MOJ DOBRI ANĐELE”
Knjiga koja se mora čitati po noći, u mraku, pod svjetlošću jedne svijeće.
Iz tiskare je stigao mali broj knjiga “Bitka za Vukovar, ne plači moj dobri Anđele”, na hrvatskom, njemačkom, engleskom i francuskom jeziku autora Damira Plavšića!
Uzmite knjigu za sebe ili ju poklonite kao dar djeci i mladima. Poklonite knjigu svojim prijateljima i poslovnim partnerima Amerikancima, Englezima, Nijemcima ili Francuzima i tako pomozite u širenju istine o veličanstvenoj bitki za Vukovar, srpskim koncentracijskim logorima i stradanju Hrvatskog naroda tijekom Domovinskog rata.
Na ovoj video snimci možete vidjeti opis knjige
“Bitka za Vukovar, ne plači moj dobri Anđele“
Knjiga “Ne plači, moj dobri Anđele“ je zapravo dopunjeno i prošireno izdanje knjige “Zapisi iz srpskih logora“ koju sam izdao 1995. godine a kojoj je predgovor napisao naš pokojni književnik Ranko Marinković.
Ovoj knjizi predgovore su napisali fra Ante Perković, Vukovarski fratar, koji je zajedno sa nama prošao bitku za Vukovar i zatočeništvo u Srpskim logorima te Don Damir Stojić, studentski kapelan grada Zagreba. Predgovore knjizi su napisali svećenici jer knjiga opisuje život, akcije, razmišljanja i postupke mladog Katolika i praktičnog vjernika tijekom bitke za Vukovar. Također sam htio da upravo svećenici napišu predgovor knjizi kako bih dobio Blagoslov crkve u iznošenju istina napisanih o ovoj knjizi.
Na početku knjige objavljujem kratku pjesmu o Vukovaru napisanu u obliku “Ranjenog Isusa Krista razapetog na križu“ iz Vukovarske crkve a odmah potom slijedi pjesma “Kraljica Slavonske ravnice“ koja opisuje život i smrt jedne djevojčice a zapravo simbolizira stradavanje djece u Domovinskom ratu.
U nastavku opisujem uništavanje prvog tenka u gradu Vukovaru a sa time i početak rata u gradu. Prvi tenk u gradu Vukovaru a vjerojatno i u Domovinskom ratu uništili smo pokojni Robert Janić i moja malenkost a branitelji sa desne i lijeve Supoderice zamalo su nakon jednosatne borbe zarobili cijelu kolonu tenkova. Nastavljam sa opisom borbi na najkrvavijoj Vukovarskoj bojišnici – Sajmištu gdje smo neprijateljskim snagama nanijeli velike gubitke u tehnici i ljudstvu a mi malobrojni preživjeli Branitelji Sajmišta ranjeni smo u prosjeku 2 puta.
Slijedi opisivanje presijecanja iznimno važne komunikacije Vukovar – Borovo naselje gdje smo moj zapovjednik Tihomir Lada i moja malenkost nekoliko sati sprječavali prodor kolone tenkova i više stotina neprijateljskih vojnika (Arkanovi dragovoljci zajedno sa JNA), odnosno, njihov pokušaj presijecanja komunikacije Vukovar-Borovo naselje. Nas dvojica smo se povukli tek kada su nam pancirno – zapaljivim tenkovskim projektilima probili sve zidove u kući i zapalili ju (Caffe bar “London“). Presijecanjem te važne komunikacije, Borovo naselje biva odsječeno od Vukovara i Vukovarske bolnice pa su od toga trenutka i Vukovar i Borovo naselje pali u potpuno okruženje i to je bio trenutak kada su Vukovar i Borovo naselje bili osuđeni na vojni poraz.
U nastavku detaljno opisujem sumorne osjećaje ljudi slomljenog morala koji su svjesni da mora uslijediti predaja te vjerojatno i smrt. Opisujem sam čin zarobljavanju, ponižavanje i premlaćivanje te preživljavanje svakodnevnih mučenja u tri srpska logora: Stajičevo kod Zrenjanina, Niš i Sremska Mitrovica. Opisujem odvođenje na razmjenu, premlaćivanja u autobusima te sam čin tjelesnog i psihičkog doživljaja slobode nakon prelaska linije razgraničenja u Nemetinu kod Osijeka 27. ožujka 1992. godine.
Knjigu završavam sa posljednjom stranicom očevog ratnog dnevnika koju je napisao nekoliko dana prije pada grada i svoje smrti na Ovčari zajedno sa 264 Vukovarska ranjenika i civila.
Ovo je jedina knjiga na svijetu koja se mora čitati u posebnim uvjetima, odnosno, mora se čitati tijekom noći, u tišini, u potpuno zamračenoj prostoriji samo uz svjetlost plamena jedne svijeće.
Tek u takvom okruženju čitatelj će dobiti osjećaj da se u tim trenucima i sam nalazi u hladnim, vlažnim i smrdljivim Vukovarskim podrumima, osjetiti će miris krvi i baruta, biti će sa mnom u akcijama koje opisujem ali će isto tako duboko osjećati opise predaje, preživljavanje mučenja u srpskim logorima i oduševljenje trenutkom prelaska crte “Slobode“ tijekom razmjene zarobljenika…
Knjiga je prevedena na engleski i španjolski a upravo se prevodi i na njemački jezik.