Heroina obrane Nuštra, Jasna Pirić - BITKA ZA VUKOVAR

Braniteljica Jasna Pirić, izvor privatni arhiv, Jasna Pirić

Heroina obrane Nuštra, Jasna Pirić, bila je hrabrija od mnogih muškaraca. Izvodila je akcije iza neprijateljskih linija, izvlačila je ranjenike, a stražu na isturenom položaju držala je sama sa dva psa i svinjom „Uškom“…

10.03.2024.

Autor: Damir Plavšić

Jasna Pirić rođena je u selu Nuštar, gdje je završila osnovnu školu, a onda se zaposlila i jedno je vrijeme radila u kombinatu obuće „Borovo“ u Borovu naselju, da bi prije početka rata radila na poljoprivrednoj ekonomiji „Henrikovci“. 06. srpnja 1991. godine radeći u polju, u blizini srpskog sela Pačetin, napali su ih četnici koji su pretukli muške radnike, a tri žene su vrijeđali, grubo ih pipali i sa njih trgali odjeću. Nakon premlaćivanja i mučenja oduzeli su im traktore i ostalu mehanizaciju, a radnike su uz udarce otjerali sa njive. Jasna je bila toliko ljuta da je sjela na svoj bicikl i odvezla se direktno u zapovjedništvo seoskih straža i tamo je zahtijevala od Ivana Sesara, tadašnjeg zapovjednika, da ju odmah primi u vojsku (tada – „seoske straže“). S obzirom da se mnogi muškarci nisu uključili u seoske straže, Sesar i ostali ljudi koji su bili u zapovjedništvu „zabezeknuli“ su se, a Sesar ju je upitao „A što da radim s tobom?“.

Jasna mu je odgovorila: „Daj mi pušku!“. Na to joj je on odgovorio: „Pa nemam ni za muškarce!“. Jasna mu je kazala: „Ako netko pogine, onda je ta puška moja!“. Ostali muškarci počeli su se smijati na Jasnin odgovor, a onda je jedan od njih u ruke uzeo Zastava automatsku pušku sa preklopnim kundakom, za dvije minute ju je rastavio, a za tri ju je sastavio i onda ju je dao Jasni. Kazao joj je: „Kad ju rastaviš i ponovno sastaviš, dat ćeš mi da probam ispaliti metak. Ako ispali metak, imat ćeš pušku, a ako ne ispali metak, nemaš pušku“. Jasna je pušku rastavljala tri sata, a još duže ju je sastavljala i poslije toga više nikada nije zaboravila rastaviti i sastaviti pušku. Tako je dobila svoju pušku i nikada se u ratu od nje nije odvajala.

fotografija iz filma „Vinkovci 1991 Nuštar“, autora kaspar969, youtube

Htjeli su se riješiti Jasne pa su joj zapovijedali da kuha kave, ali je ona to odbila, kazavši: „Ja da sam htjela kuhati kave i čistiti bila bih doma i ne bih došla kod vas, a vi ako želite kavu idite svojim kućama!“. Onda su Jasnu, nadajući se da će se uplašiti i sama odustati, rasporedili da čuva stražu na najistureniji položaj „Sveta Ana“ prema srpskom selu Pačetinu, ali ni to nije pomoglo. Jasna je bila odlučna ostati u vojsci i osvetiti se četnicima za mučenje i poniženje koje je doživjela. Ničega se nije bojala, već se uvijek javljala za najopasnije akcije. Tako je sudjelovala i u akciji kada su branitelji Nuštra željeli ispaliti protugradne rakete na šumu u blizini srpskog sela Pačetin gdje im je bio pozicioniran višecijevni raketni bacač. Od tri ispaljene rakete jedna je pala ispod rijeke Vuke, a dvije su im se vratile kao bumerang pa su svi poskakali u zaklone da ne nastradaju od vlastitih raketa. Jasna je znala da se sprema napad na selo pa je naučila kako se prave Molotovljevi kokteli, pucala je iz mitraljeza i drugih oružja, zanimale su je improvizirane bombe i mine…

Dok je Jasna redovito odlazila na straže, njena je kćer, onda stara osam godina, živjela sa djedom i bakom u kući na početku sela kod groblja, a u smjeru srpskog sela Bršadin. Kasnije se u obranu sela uključio i Jasnin suprug, ali su Jasna i on bili u različitim desetinama. Nakon što su pali Marinci 01. listopada, Jasna je bila na isturenom položaju prema selu Cerić u kojem su se vodile borbe još jedan dan pa je i Cerić pao 02. listopada. Istoga dana neprijateljska srpska vojska u naletu je sa tenkovima produžila dalje i ušli su u selo Nuštar.

Jasna je sa svojim suborcima pucala i bacala Molotovljeve koktele, a srpska vojska, kada je naišla na otpor, od straha se iz sela Nuštar povukla. Vjerojatno su mislili da se sva Hrvatska vojska iz Marinaca, Cerića i Nuštra sada okupila u Nuštru i bojali su se nastaviti prodor (tada je u Nuštru bilo samo 88 branitelja). Bez obzira što je pružen otpor, a srpske neprijateljske snage započele povlačenje, branitelji Nuštra dobivaju zapovijed da se povuku iz tog sela. Svi napuštaju Nuštar, a Jasna je bila ljuta jer se nije htjela povući iz sela bez razumnog razloga, tim više što se srpska vojska upravo sama povlačila. Na izlazu iz Nuštra u smjeru Vinkovaca, zavezala je dvije vodovodne cijevi za prometne znakove i na njih je postavila hrvatske zastave. Jednu od te dvije zastave čuva dan danas.

fotografija iz filma „Zaboravljena bitka Nuštar ’91 1. dio (dokumentarni film)“, autora PNJS Productions, youtube

Protiv njene volje ubacili su je u automobil i odvezli ju u selo Ivankovo. Po dolasku u Ivankovo htjeli su Jasni oduzeti pušku ali ona nije dala već se okrenula i krenula pješke natrag u Nuštar. Kad je to vidio njen suprug, posudio je automobil od prijatelja pa se sa vratio u Nuštar sa još jednim braniteljem, braniteljicom Zlatom Đerek koja od prvog dana s oružjem u rukama brani Nuštar i Jasnom.

Zaustavili su automobil na ulazu u Nuštar jer se nisu usudili voziti dalje pa je Jasna izašla van i sama je krenula u mrkloj noći, glavnom ulicom, prema majčinoj kući na drugom kraju sela vidjeti je li njena kćer još tamo ili je evakuirana. Došla je do kuće kraj groblja i vidjevši da je kuća zaključana, a što je značilo da joj je kćer evakuirana, pošla je drugim putem gdje su bili hrvatski položaji. Nigdje nije bilo nikoga, a posvuda okolo ležale su puške i vojna oprema koje su odbacili branitelji kada su se povlačili iz sela. Jasna se vratila u svoju kuću i tu je srela jednog mještanina Marka koji je lutao selom jer nije znao da su se svi povukli iz Nuštra.

Povela je Marka i došli su u njenu kuću na izlazu iz sela u smjeru Vinkovaca, a tamo su im se pridružili suprug, još jedan branitelj i Zlata Đerek pa su svi tu otišli na počinak. Oko četiri sata ujutro dolazi njen zapovjednik Kekez i poručuje im da odu na položaje te da usput pokupe odbačeno naoružanje i do položaja ga odnesu. Tog jutra, 03. listopada, svi su se branitelji vratili u Nuštar i stabilizirali su obranu, ali su srpske neprijateljske snage opet pokušale proboj iz pravca Henrikovaca na „žutu zemlju“ i tada pogiba prvi zapovjednik Jasninog voda, Tuna Ereš. U napadu na Nuštar, tenk M-84 je protutnjio do centra sela i tu su ga dočekale dvije grupe branitelja koje su ga zaustavile pogodivši ga u uljne rezervoare. Vojnici iz tenka su pobjegli, a tenk je ostao zaglavljen na stepenicama i radio je dok nije ostao bez goriva. Nakon pruženog otpora branitelja Nuštra i teških borbi, ostali tenkovi i neprijateljsko pješaštvo brzo su se povukli iz sela.

4. listopada nastala je „gluha“ tišina, nije ispaljen nijedan metak. Toga dana doprema se protuoklopno naoružanje i streljivo te dolaze skupine Osječana i ostalih dragovoljaca na ispomoć obrani Nuštra. Oko pet sati ujutro, 05. listopada, započelo je masovno granatiranje Nuštra iz svih raspoloživih topničkih i raketnih sustava, a nakon toga na selo je krenuo tenkovsko-pješački napad. Jasna se bori sa svojim suborcima sa položaja kraj nuštarskog groblja na početku sela, a kako neprijatelju nanose gubitke tako i polako uzmiču prema centru sela. Tijekom prodora srpskih neprijateljskih snaga prema centru sela, četnici i rezervisti odmah ubijaju civile koji su ostali po kućama, većinom starije i teško pokretne ljude. Srpske su se snage uspjele probiti sve do crkve u centru sela, a onda su poslije pretrpljenih znatnih gubitaka u ljudstvu i tehnici (uništeno je osam tenkova i četiri oklopnih transportera) iz sela su se povukli. To je bio zadnji tenkovsko-pješački napad na selo, ali je selo poslije toga gotovo svakodnevno granatirano sve do dolaska UMPROFOR-a.

fotografija iz filma „Zaboravljena bitka Nuštar ’91 2. dio (dokumentarni film)“, autora PNJS Productions, youtube

Pogledajte video: (1. Video, Braniteljica Jasna Pirić govori o obrani sela Nuštar)

Nakon 05. listopada, Jasna sa svojim suborcima redovito drži straže. a u selo pristižu pojačanja u ljudstvu i tehnici te u opremi i naoružanju, a njima je došao i Andrija Andabak. On je Jasni dao uređaj za noćno osmatranje pa je ona cijelu noć na straži gledala kroz uređaj, eda bi poslije toga tri dana liječila upalu očiju jer nije znala da uređaj oštećuje vid. Jasni je bilo najteže kad su pali Bogdanovci, a onda i Vukovar u studenom 1991., jer je tada sa svojim suborcima pomagala u prihvatu vojnika i civila koji su izlazili u proboju. Duboko joj se urezalo u pamćenje kad je njenog suborca Sakača pogodio snajper, a zrno mu probilo rebro i kroz trbušnu šupljinu se zabilo u kuk. Jasna je Sakača, koji je imao oko dva metra visine i više od 100 kilograma težine, sama izvukla sa vatrene linije do prvih kuća i tako mu spasila život.

Jasna je krajem siječnja 1992. godine imenovana zapovjednicom voda, a pridodana joj je još jedna desetina koja nije imala zapovjednika. Tada postaje i zapovjednica položaja „Brdo 1“ („Kos -10“). Osim zapovijedanja linijom, Jasna je izvela i jednu akciju iza neprijateljskih linija. Naime, jednoga je dana ukrala četiri štapina dinamita, povezala ih žicom od poljskog telefona i umetnula inicijalnu kapislu spojenu na sporogoreći štapin. Tijekom noći je otišla iza neprijateljskih linija kod ceričkog puta gdje su srpske neprijateljske snage imale položaj sa višecijevnim raketnim bacačima. Kako su neprijatelji bili pijani, ona je iskoristila njihovu nepažnju te je postavila dinamit na jedan od dva spojena kamiona puna raketa za višecijevne raketne bacače. Upalila je sporogoreći štapin i dok se povlačeći kotrljala niz uzvišenje, u to je vrijeme došlo do strašne eksplozije i u zrak su odletjela oba kamiona sa raketama. Kako je požurila da se što prije vrati u Nuštar, tako je uletjela u minsko polje, a onda je svjesna opasnosti, legla na tlo i počela je tražiti prvu minu. Kada ju je pronašla, a s obzirom da je znala kako se postavljaju mine, vrlo se brzo probila kroz minsko polje i vratila u Nuštar.

Jasna je bila neustrašiva, ali je zbog obnašanja dužnosti zapovjednice voda bila ozbiljna i stroga pa je tako jedne noći prilikom obilaska stražarskih mjesta naišla na supruga, oca i ujaka koji su bili u alkoholiziranom stanju. Odmah je pozvala vojnu policiju i svu trojicu je kaznila sa tri dana pritvora. Osim što je zapovijedala, Jasna je sama držala straže i obavljala sve dužnosti zapovjednika na najisturenijem položaju prema neprijateljskim linijama „Brdo 1“. Jasna posebno ističe Zlatu Đerek, braniteljicu Nuštra koja se ravnopravno, kao i Jasna, hrabro borila sa svojim suborcima protiv srpskih neprijateljskih snaga. Zlata je teško ranjena početkom 1992. godine ali se nakon teške operacije i kratkog oporavka vratila u postrojbu gdje je ostala do kraja rata.

Jasna Pirić sa svojim suborcima, privatni arhiv, Jasna Pirić

Jasna je odmalena živjela okružena životinjama pa ih je zavoljela u najranijoj dobi. Sjeća se kako je išla sa svojim djedom po kućama u selu kada je kastrirao prasad pa je vrlo brzo naučila taj posao i pomagala djedu. Prije početka rata u dvorištu svoje kuće imala je puno životinja, a kada je počeo rat, kako se više nije o njima mogla brinuti, otvorila je kapiju i pustila ih je da se sami brinu o sebi. Međutim, jedna jarna koza odbijala je napustiti Jasnu, nego ju je pratila do njenog položaja pa je tamo i ostala. Jasni su se već prije pridružila dva napuštena seoska psa koji su je pratili u stopu, a sada je s njima u društvu bila i koza.

Jasna Pirić sa svoja dva psa, prasetom „Uškom“ i kozom koja se ojarila, privatni arhiv, Jasna Pirić

Jednoga dana kad je Jasna raščišćavala podrum, u plastu slame pronašla je malo prase staro svega nekoliko dana koje je bilo već polumrtvo. Uzela ga je, utoplila i počela hraniti bočicom. Otišla je u Bošnjake kod veterinara i tražila je injekcije željeza za prase i antitetanus za kozu koja je razderala vime preskačući ogradu u strahu od eksplozija granata. Jasna je spasila kozu i prase koje ju također više nije napuštalo. Tako je Jasna redovito išla na stražu u pratnji dva psa i praseta kojega je nazvala „Uška“, a koji su bili nevjerojatni čuvari i reagirali bi na svaki šum.

Svinja „Uška“ i jedan od dva psa koji su sa Jasnom odlazili na straže, privatni arhiv, Jasna Pirić

Jednom su prilikom zapovjednik i još jedan branitelj htjeli uplašiti Jasnu na straži jer je ona većinom na straži bila sama sa psima i svinjom, ali čim su se ova dvojica približila psi su počeli lajati, a svinja se zaletjela i zubima zapovjednika ugrizla za čizmu. Svinja je na kraju svukla čizmu sa noge zapovjednika, a ovome su od čvrstog ugriza ostale masnice. Poslije toga više nikome nije padalo na pamet da pokušaju uplašiti Jasnu dok je na straži sa svojim psima i svinjom. Sve je bilo u redu dok se svinja nije počela tjerati pa je tada ludovala i Jasna ju je morala zatvarati, ali na kraju ju je prodala jer se nije mogla više o njoj brinuti zbog brojnih dužnosti u vojsci. Morala je prodati i kozu, a pse je otrovao njen susjed i uginuli su Jasni na rukama.

Pogledajte video: 2. Video Braniteljica Jasna Pirić govori o obrani sela Nuštar

Nakon mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja rat je završio, a Jasna je ostala bez posla jer poljoprivredni kombinat u kojem je radila prije rata više nije postojao, a nije mogla naći posao ni u drugim poduzećima. Pokušala je regulirati svoj ratni status, ali četiri puta joj je nestala sva dokumentacija pa je odustala od daljnjih pokušaja svjesna da njezinu dokumentaciju netko namjerno „gubi“. Nekoliko je godina okopavala je tuđe njive kako bi nešto zaradila i prehranila si obitelj.

Kako je Jasna dobro naučila raditi sa eksplozivom i minama, a imala je časnički čin, Ante zvani „Miš“ pozvao ju je da se priključi kao zapovjednik voda ljudima koji su razminirali na Kosovu. Jasna se prijavila u Ministarstvo branitelja koje je plaćalo nezaposlenim braniteljima prekvalifikaciju pa je Jasna odabrala dva školovanja, za pirotehničara i njegovatelja. Nakon što je uspješno završila oba tečaja, isti dan je dobila poziv za odlazak na Kosovo, ali i za posao u staračkom domu sela Nuštra. Jasna odabire ovo potonje.

Muž joj u to vrijeme teško obolijeva i bori se sa karcinomom jednjaka; istovremeno joj i otac obolijeva od karcinoma pluća, a mjesec dana kasnije, svekrva obolijeva od karcinoma kostiju.

Jasna je u staračkom domu odrađivala smjene od 12 sati i sjeća se da bi joj svaki put kad bi sa poslom završila, umom prošla pomisao: kojem od ta tri teška bolesnika će prvo otići i o kome će se prvo brinuti…?

Kada bi joj na poslu bila pauza, umjesto da nešto pojede i malo se odmori, ona bi otišla nahraniti supruga špricom jer je imao stomu spojenu za želudac. Nakon nekog vremena preminuli su i suprug i otac jedan za drugim unutar četiri dana. Ova teška obiteljska tragedija utjecala je i na Jasnino zdravlje pa je oboljela od karcinoma štitnjače, a od eksplozije iz rata su joj nastradali kičma, rame i koljena.

Oboljela, otputovala je na liječenje u Zagreb gdje je provela sljedeće tri godine. Do danas je operirala karcinom štitnjače, imala je šest operacija na koljenima, operirala je obje šake, a uskoro će ići na operaciju ramena. Nakon svih tih i ostalih bolesti otišla je u invalidsku mirovinu. Međutim, ni tu nije kraj njezinim mukama jer su joj pogrešno obračunali mirovinu pa je primala vrlo malenu mirovinu običnog vojnika, a ona je bila časnik i obnašala je u ratu časničku dužnost. Žalila se više puta ali na kraju je morala tužiti HZMO da bi ostvarila prava koja joj pripadaju po zakonu. Tužbu je dobila, i sada joj treba biti isplaćena razlika od dvije stotine eura po mjesecu za svih petnaest godina unazad. Odnosno, tako bi bilo da nema zakona o zastari; zbog zakona o zastari, neće joj moći biti isplaćena razlika za svih petnaest godina, već samo za zadnjih pet godina.

Sve tragedije, bolesti i nepravde koje je doživljavala nakon rata nisu je slomile i Jasna danas živi hrabro, ponosno i bez straha, a svakome može pogledati u oči jer nikada ništa nikome nije ukrala niti zlo učinila. Od svih odlikovanja i priznanja koje su drugi dobivali za obranu Nuštra, Jasna nije dobila niti jedno, već samo Spomenicu Domovinskog rata koju su dobili svi pripadnici Hrvatske vojske koji su branili Hrvatsku devedesetih godina.

Jasna je ponosna na svoje sudjelovanje u obrani Nuštra, a najviše na svoju hrabru kćer, dva unuka i dvije unuke. Danas Jasna živi sama sa jednom malom grlicom koja joj pravi društvo.

Pogledajte video: 3. Video Braniteljica Jasna Pirić govori o teškom životu nakon rata

Jasna Pirić sa svojom grlicom, privatni arhiv, Jasna Pirić

Heroina obrane Nuštra, Jasna Pirić, bila je hrabrija od mnogih muškaraca. Izvodila je akcije iza neprijateljskih linija, izvlačila je ranjenike, a stražu na isturenom položaju držala je sama sa dva psa i svinjom „Uškom“…

Zanimljive poveznice

Pratite nas na Facebooku

Kategorije

Heroina obrane Nuštra, Jasna Pirić, bila je hrabrija od mnogih muškaraca. Izvodila je akcije iza neprijateljskih linija, izvlačila je ranjenike, a stražu na isturenom položaju držala je sama sa dva psa i svinjom „Uškom“…

Podijelite ovaj unos

Zanimljive poveznice

Pratite nas na Facebooku

Kategorije