Milenko Bilić rođen je 1. siječnja 1972. godine u Vinkovcima. Živio je u Starim Mikanovcima gdje je završio osnovnu, a u Vinkovcima je završio srednju školu. 19. ožujka 1991. godine odazvao se pozivu JNA i otišao na služenje vojnoga roka u Uroševac na Kosovu. Tamo ga je na razgovor pozvao jedan poručnik koji je poznavao njega i njegovog oca i ponudio mu je pomoć oko bijega iz JNA. Dan prije zakletve, 5. travnja.1991. godine, poručnik ga je izveo iz vojarne i dao mu stari remen za odoru kakav je nosila starija vojska, a uzima njegov novi remen koji bi ga mogao odati kao mladog vojnika. Također je Milenku dao dvije tisuće dinara i potvrdu za izlazak iz vojarne. Upozorio je Milenka da potvrdu ne pokazuje nikome, a ako ga zaustavi vojna policija da im treba kazati kako ide na nagradno odsustvo u trajanju od sedam dana. Milenko je putovao jednim vlakom od Uroševca do Prištine, a drugim do Beograda. Na beogradskom kolodvoru sve je pisano na ćirilici pa je Milenko imao teškoće oko pronalaska vlaka koji je vozio prema Vinkovcima, ali uz pomoć dvojice suputnika koji su također bili vojnici JNA, pronašao su vlak. Čekajući da vlak krene, na kolodvoru je vidio veliki broj četnika sa dugim, raščupanim bradama koji su na glavi nosili „šajkače“ sa „kokardama“. Iznenadilo ga je što su se takvi nesmetano šetali kolodvorom pored policajaca koji uopće nisu reagirali.

Vlak je stigao u Vinkovce, a Milenko je tek tada osjetio olakšanje i veliku radost jer je napokon bio siguran u svojoj Hrvatskoj i u svojim Vinkovcima. Odmah po izlasku iz vagona, nekoliko muškaraca ga je napalo i počelo nemilice tući, uz povike „TI BI PUCAO NA VINKOVCE…! Udari ga!“. Milenko je uspio udahnuti i viknuo je: “Ja sam pobjegao iz vojske!“, a jedan snažan čovjek odmah ga je upitao: „Koliko si dugo u JNA?“. Milenko mu je kroz suze odgovorio: „Devetnaest dana!“, a ovaj mu odmah uzvratio: „Lažeš, majku ti je*em!“. Milenko je na to glasno objasnio: „Danas mi je trebala biti zakletva, pobjegao sam, ja sam iz MIKANOVACA!“.