Plavšićev roman ilustriran je s mnogo fotografija iz ratnog Vukovara, na nekima je i on, na drugim ruševinama, njegovim suborcima, tu su i fotografije raznih predmeta, pa i dijelova tijela kao “predmeta”, primjerice stopala nakon tjedna u čizmama, te se cijela knjiga, rekao bih, nepotrebno širi u slikovnicu. Naime, slike koje izviru iz teksta mnogo su konkretnije, traju dulje i više nose. Naime, Plavšić je majstor opisa, majstorski njegov autorski pripovjedač prelazi nevidljivom šavom u sveznajućega. Evo jednog takvog primjera, koji je metonimija za cijeli rukopis:

“Zabljesnuo nas je nevjerojatan prizor, a kako smo zbog garaže zaštićeni od pogleda s neprijateljske linije, neko vrijeme u tišini samo stojimo i gledamo. U kutu između zida susjedne kuće i ulaza u garažu nalazi se polomljen i raščupan, od eksplozije granata, ružin grm , a na jedinoj preostaloj, slomljenoj cvjetnoj stapki visi ružin pupoljak žarkocrvene boje. Posebnu ljepotu cvijetu daje inje koje prekriva rubove latica, a upravo se taj lijepi pupoljak nadvija nad Karlovu glavu s pola metra visine. Zemlja i podnožje ružina grma prekriveni su crvenim, smeđe -crvenim i crveno-zelenim listovima japanskog crvenolisnog ukrasnog javora, koje je odnekud donio vjetar i ostavio baš u ovom kutu. Raznobojno lišće samo je na rubovima prekriveno injem, pa ljepota boja lišća još više dolazi do izražaja s tim bijelim rubovima. Karlovo tijelo kao da leži na nekakvom odru, a glava na jastuku od lijepoga crvenog lišća. Njegova kosa, obrve, trepavice, brkovi i brada prekriveni su injem, a na pamučnom kaputu bijele se rubovi kragne, džepova, rukava, dugmad i pokoji končić pamučnih niti koji strši iz kaputa.”